Indikacije

Med topi kilograme - Dr Rodoljub Živadinović

Siguran sam da cete teško poverovati u ono što cete procitati u ovom tekstu, ali je zaista istina da med može pomoci osobama sa prekomernom telesnom težinom da zdravstveno bezbedno mršave.

Svi dosadašnji napori nauke da napravi preparat koji ce omoguciti da gojazni mršave na zdravstveno ispravan nacin nisu urodili plodom. Liposukcija kao sve popularnija hirurška metoda je takode pokazala svoje nedostatke. Pacijenti koji su se podvrgli liposukciji tri puta su skloniji da povrate kilograme ukoliko se ne pridržavaju adekvatnog režima ishrane i cetiri puta skloniji da povrate kilograme bez redovnih fizickih aktivnosti, tvrdi dr Rod Rohrich u studiji objavljenoj u oficijelnom casopisu Americkog udruženja plasticnih hirurga za decembar 2004.

Početkom prošle godine, nekoliko afirmativnih napisa u britanskoj štampi, izazvalo je bukvalno pražnjenje rafova sa medom u prodavnicama, narocito u Škotskoj. Naime, otuda je potekla prica da se prekomerna telesna težina može lako savladati jednostavnim postupkom: konzumiranjem pcelinjeg meda neposredno pred spavanje!

Sigurno se pitate kako je ovo moguce kada je opšte poznato da je med visokoenergetska hrana. To je tacno. Ali je i tzv. eurokrem visokoenergetska hrana, pa niko od njega nije smršao. Razlika je prosta: med je PRIRODAN proizvod, a priroda je svakoj bolesti našla i leka. Pitanje je samo da li ga je covek prepoznao na pravi nacin.

Autori dijete su dugo radili na optimizaciji sportske ishrane. Wihova istraživanja i iskustva su rezultovala preporukom sportistima da pre spavanja uzimaju med, kako bi oporavak njihovog organizma od prevelikog fizickog napora protekao na najbolji nacin. Odziv sportista je bio fantastican, jer su primetili odlicne rezultate (povecana izdržljivost). Od poznatih sportista ovu dijetu upražnjavaju biciklista Chris Hoy koji je u Atini osvojio zlatnu medalju i bokser šampion Alex Arthur.

Kao i sva savršena i genijalna rešenja velikih problema, i objašnjenje za ovaj efekat je jednostavno. Med sadrži visok procenat fruktoze. Odnos glukoze i fruktoze u medu je otprilike 1:1. Slican odnos je i u vocu, ali ga voce sadrži u znatno manjim kolicinama. Zato je med pogodniji, jer se isti efekat dobija konzumiranjem veoma male kolicine meda, svega nekoliko kašicica ili jedna puna supena kašika pred spavanje. Kada covek unese veliku kolicinu fruktoze, ona odlazi u jetru a ne u mišice, i tamo se kroz jedan duži proces pretvara u glukozu. Samo jetra ima enzimski sistem koji može da obradi fruktozu. U jetri se fruktoza pretvara u glikogen. Zato ona ne prolazi kroz jetru i ne ide u sistemsku cirkulaciju. Iz glikogena se može stvoriti glukoza i otpustiti u krvotok ako nivo šecera (glukoze) u krvi padne. Ali, ovo nije cela prica o fruktozi. Daleko od toga. Fruktoza aktivira enzim u jetri koji joj omogucava da usvoji mnogo više glukoze nego što joj treba. Ovaj neverovatan trik, pomocu koga fruktoza ulazi u jetru i otvara vrata za ulaz glukoze autori su nazvali fruktozni paradoks. Taj ulaz vecih kolicina glukoze u jetru sprecava nagli skok nivoa glukoze u krvi. Drugim recima, fruktoza prakticno svojim nacinom delovanja utice na smanjenje nivoa glukoze u krvi i može se nazvati njegovim regulatorom. Mali broj ljudi danas može da poveruje u to da med dovodi do smanjenja nivoa glukoze u krvi, a ne do njenog povecanja, ali treba im reci da je to nedavno i dokazano, mada strucna medicinska javnost u našoj zemlji sa tim još uvek nije upoznata (Noori S. Al-Waili, Dubai Specialized Medical Center and Medical Research Laboratories, Journal of Medicinal Food, Vol. 7, No. 1, april 2004). Po njemu, kod bolesnika sa šecernom bolešcu, unos meda izaziva veci rast glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego što je to slucaj kod unosa belog šecera (saharoze), ali nakon 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veci kod saharoze nego kod meda! Uz to, med izaziva veci porast insulina u krvi nego što to cini saharoza, kako nakon 30, tako i nakon 120 i 180 minuta. Razmislimo o tome sa aspekta cinjenice da prosecni Amerikanac godišnje pojede oko 75 kg belog šecera! Redovno konzumiranje meda tokom 15 dana snižava holesterol za 7%, lipoproteine niske gustine (LDL) za 1%, C reaktivni protein za 7%, homocistein za 6%, nivo glukoze u plazmi za 6%, dok lipoproteine visoke gustine (HDL) povecava za 2%.

Unos fruktoze hranom iz prirode (med, voce, povrce) pored stabilizacije nivoa krvne glukoze, obezbeduje pomenutim mehanizmima kontinuirani i optimalni dotok glukoze do mozga tokom celog dana, narocito tokom noci. Mozak je organ koji troši veliku kolicinu glukoze i drugih materija za svoj rad. Qudi su i subjektivno primetili da mogu biti mnogo iscrpljeniji nakon napornog umnog, nego fizickog rada, i to je zaista tako. I pri mirovanju celije mozga troše 20 puta više energije nego bilo koje druge celije u organizmu. Oko 65% plasirane glukoze jetra otpušta na zahtev mozga. Ako glukoza nije dostupna, celije mozga umiru za nekoliko minuta. Kad mu je vec toliko potrebna glukoza, zašto nema sopstveno skladište energije? Jednostavno zato što skladištenje glukoze zahteva mnogo prostora, a u mozgu tako velike ?sobe? nema. Svima nam je poznato koliko je teško da i ovolika glava prode kroz porodajne kanale. Da postoji skladište za glukozu, glava bi bila veca za oko 25%, i tada niko ne bi mogao da se rodi. Svaki pad glukoze u krvi je opasan za mozak. Cak i na mali pad njenog nivoa mozak panicno reaguje. Odmah se aktiviraju adrenalne žlezde i stavljaju u maksimalni pogon, te produkuju adrenalne hormone, koji su u tim visokim dozama prakticno toksicni i deluju stresno. Ako se luce hronicno, dovode do bolesti organizma. Na žalost, njihovo hronicno lucenje prati modernog coveka i dovodi do bolesti srca, osteoporoze, gojaznosti, insulin nezavisne šecerne bolesti, pada imuniteta, depresije i drugih bolesti. Izbalansirani unos ugljenih hidrata (medom) otklanja prekomernu aktivnost adrenalnih žlezda i sprecava efekte koje njihovi hormoni izazivaju. A istovremeno smo stabilizovali krvnu glukozu i optimalno ishranili mozak. Može li se bolje od toga?

Ovde treba napomenuti da sve ovo funkcioniše samo uz pomoc fruktoze poreklom iz meda (ili voca i povrca). Ako se koristi visokofruktozni kukuruzni sirup (kog nesavesni sve cešce upotrebljavaju ne samo za prihranjivanje pcela iz nužde vec i za falsifikovanje meda) izostaju svi pomenuti pozitivni efekti. Metabolizam takve fruktoze se okoncava pretvaranjem u masti umesto u glikogen, krvna glukoza opada, luce se adrenalni hormoni na zahtev mozga, i slede gojaznost i šecerna bolest.

Stabilizovanje nivoa šecera u krvi omogucava organizmu da produkuje ?oporavljajuce? (anabolicke) hormone koji popravljaju oštecene mišice, regenerišu i stvaraju novo tkivo. Ovi hormoni sagorevaju masti i regulišu nivo šecera u krvi. Ako nivo glukoze u krvi nije stabilan i koncentracija pada, luce se adrenalni stresni hormoni koji se trude da ponovo stabilizuju poremeceni nivo glukoze. Ti hormoni inhibišu oporavak. Masti tada ostaju zatvorene u masnom tkivu, a mišici se degradiraju da bi se stvorila glukoza za mozak. Ali, ako je jetra nahranjena medom, sve se odvija željenim planom: luce se oporavljajuci hormoni koji okrepljuju organizam i sagorevaju masti. Znaci, konzumiranjem meda pre spavanja pomažete bolje sagorevanje masti tokom sna. Gospodin McInnes kaže: ?Kljucno vreme za sagorevanje masti predstavlja prvi deo sna, tj. onaj deo koji se naziva sporotalasnim spavanjem. Aktivira se hipofiza luceci seriju hormona koji razlažu masno tkivo koristeci ga kao svoje pogonsko gorivo. Ako vašu jetru ne napunite pred spavanje fruktozom, vaše telo nece produkovati pomenute hormone zato što beznadežno pokušava da održi stabilnim nivo šecera u krvi. Ispitivanja kod naših atleta su pokazala da primena naše strategije punjenja jetre pred spavanje fruktozom mnogo bolje kontroliše osecaj gladi?. Pridružio bih se ovim ocenama rekavši i to da se ujutru budite mnogo ciliji i odmorniji.

Hipofiza se znaci aktivira i uskladuje rad niza obnavljajucih hormona (hormon rasta, insulinu slicni faktor rasta, i testosteron kod muškaraca, a estrogen i progesteron kod žena). Svi, svi, ali baš svi obnavljajuci hormoni mobilišu masne naslage tokom sporotalasnog


Uz propolis tumor sporije raste - Dr Rodoljub Živadinović

Apiterapija je grana komplementarne medicine koja koristi pčelinje proizvode u prevenciji i lečenju bolesti - kaže na početku razgovora za Magično bilje dr Rodoljub Živadinović, specijalista epidemiologije i apiterapeut i nastavlja: - Iz dana u dan apiterapija je sve više priznata, jer je u stopu prate brojna nova naučna istraživanja, naučno potvrđujući njene decenijske rezultate. Kod nas apiterapija jeste dozvoljena zakonom, ali samo za preventivu, ne i za lečenje, na žalost, jer zakonodavcu nije dovoljno poznata, iako je danas jedna od najproučavanijih grana komplementarne medicine. Onda kada i Srbija bude odobrila apiterapiju za lečenje, što se ubrzo očekuje, i tada će primena apiterapije za lečenje biti moguća samo pod nadzorom lekara, nikako samostalno (osim u preventivne svrhe, svakodnevnim konzumiranjem kombinacija pčelinjih proizvoda, radi jačanja imuniteta). Koji su efekti pčelinjih proizvoda u lečenju onkoloških bolesnika? - Po ovom pitanju, apiterapija je daleko od cilja. Međutim, egzaktno je dokazano izuzetno povoljno delovanje propolisa. Flavonoidi iz propolisa imaju izuzetno visoka antioksidativna svojstva, sprečavaju stvaranje novih krvnih sudova u tumoru te on sporije raste, imaju sposobnost i da zaustave tumorske ćelije u pojedinim fazama ćelijskog ciklusa. Svi ti efekti, iako dokazani, nisu dovoljno snažni da bi uništili karcinom. Da li su Vama lično pčelinji proizvodi pomogli u rešavanju određenog zdravstvenog problema? - Naravno, pošto sam veoma opterećen brojnim obavezama, bez pčelinjih proizvoda tonus celog organizma pada već oko 15 sati posle podne. Uz redovnu preventivnu upotrebu pčelinjih proizvoda u ishrani, tog pada tonusa nema, i čovek je orniji za rad tokom celog dana. Svi pitaju koji je najbolji način upotrebe pčelinjih proizvoda. Lično koristim, a i drugima preporučujem mešavinu pčelinjih proizvoda, od 1 kg isključivo kristalisanog meda, 300 grama mlevenog sušenog polena (još bolje svežeg polena, ali duga je priča zašto, možda o tome nekom drugom prilikom) i 50 grama mlevenog propolisa u prahu. Jedna supena kašika dnevno (najbolje pred spavanje) je sasvim dovoljna.